Umirovljenje i prilagodba na umirovljenje u starijoj životnoj dobi

Language: croatian
Alma Mater Europaea - ECM
Program:
DOKTORSKI ŠTUDIJ SOCIALNA GERONTOLOGIJA
I. letnik
PREDMET:
Kvalitativna metodologija



NASLOV RADA:
Umirovljenje i prilagodba na umirovljenje u starijoj životnoj dobi
                                                                                                                                                  
Mentor: izr.prof.dr.Blaž Mesec                                                    Student: Želimir Bertić                                                                                                                              



Ljubljana, ožujak, 2015. godina

Sažetak
Prikaz slučaja o prilagodbi na umirovljenje potiče na promišljanje kako starije osobe doživljavaju taj proces. Moramo se složiti sa činjenicom, da starenje je puno više od tjelesnog procesa, jer osjećaj starosti uvelike ovisi o socijalnim i osobnim događajima, kao i o našem tjelesnom stanju. Realnost starenja sastoji se od činjenice da su mnoga ograničenja neizbježna.
Doživljavanje procesa umirovljenja i prilagodbe na umirovljenja je težak proces sa kojim se danas susreću brojne osobe. Kada gledamo taj proces sa stajališta muške i ženske osobe, rezultati istraživanja nam govore da su prisutni slični problemi. Problemi koji su prisutni su problemi  nezadovoljstva, manje vrijednosti, socijalne izolacije, nezadovoljstvo sa financijama, nezadovoljstvo sa društvenim životom, nedostatak socijalne bliskosti sa kolegama s posla.
Putem provedeno intervju i putem procjene dobivenih rezultata teško je zaključiti tko od ispitanika, se teže prilagođava činjenici umirovljenja. Koristeći svoje osjećaje i empatičko razumijevanje,  rekao bi da muškarci teže podnosi faze umirovljenja.
·         Ključne besede – starenje, starost, umirovljenje, prilagodba na umirovljenje

1.      UVOD: Pregled problematike
Starenje je dio ljudskog života i ljudske prirode pa je oduvijek poticalo ljude da pokusaju shvatiti uzroke te pojave. Otkako postoje ljudski zapisi, nalaze se podaci da je starenje bilo značajna tema razmišljanja i proučavanja ljudi. Svjetsko stanovništvo sve je starije i udio starijeg stanovništva u populaciji u stalnom je porastu. U Europi i Hrvatskoj trenutačno osobe starije od 60 godina čine oko 20% stanovništva (Državni zavod za statistiku, 2011). Suočeni s takvom situacijom, brojni znanstvenici i stručnjaci bave se područjima vezanim uz starenje stanovništva iz jednako tako brojnih razloga: ekonomskih, medicinskih, urbanističkih, pravnih, prometnih.

Starenje i starost
Često se, u svakodnevnom govoru susrećemo sa stavom da su starenje i starost sinonimi. Ne začuđuje takvo gledište jer postoje poteškoće već u samom određivanju pojmova – što je starenje, kada ono počinje i što je starost. Međutim, na pojmovnoj razini nužno je razlikovanje starenja od starosti. Starenje je proces na biološkom, psihološkom i socijalnom planu, tijekom kojega se događaju promjene u funkciji dobi. S druge strane, starost je posljednje razvojno razdoblje u životu osobe, a definira se prema kronološkoj dobi (npr. nakon 65. godine života), prema socijalnim ulogama ili statusu (npr. nakon umirovljenja) ili prema funkcionalnom statusu (npr. nakon određenog stupnja opadanja sposobnosti). Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, starije su osobe u dobi od 60 do 75 godina, stare su osobe u dobi od 76 do 90 godina, a veoma stare osobe su osobe iznad 90 godina. S obzirom na to da starost nosi niz životnih promjena (npr. odlazak u mirovinu, gubitak određene socijalne uloge, odlazak djece iz roditeljskog doma, smrt i/ili bolest supružnika, bolest, veća ovisnost o pomoći drugih, smanjenje materijalnih prihoda i dobara i sl.) koje zahtijevaju od pojedinca prilagodbu, opravdano je postaviti pitanje: „Kako osobe starije životne dobi, doživljavaju proces starenja u svojoj okolini, svojem društvu?„.

Umirovljenje i prilagodba na umirovljenje
Umirovljenje se obično doživljava kao događaj, odnosno proces koji zahtijeva planiranje i prilagodbu. To je tranzicijska životna faza koja traje nekoliko godina. Proces prilagodbe na mirovinu mnogo je kompleksniji nego što se ranije mislilo, ne samo zbog mnoštva faktora koji mogu utjecati na taj proces (bilo da se radi o faktorima okoline, socijalnim ili osobnim), nego i zbog toga što su i sami faktori u različitim međusobnim odnosima. Upravo utjecaji svih navedenih faktora, čiji su međusobni odnosi nedovoljno istraženi, cine proces prilagodbe na umirovljenje dinamičnijim nego što se može zaključiti na prvi pogled.
Havelka i Despot Lučanin (1990) navode da umirovljenje ima različito značenje za ljude s obzirom na promjene koje izaziva u životu osobe i obitelji. Neke od uobičajenih pozitivnih promjena su: više vremena se provodi kod kuće, nema određenog rasporeda obveza, više slobodnog vremena za susrete s članovima obitelji i prijateljima. Uobičajeni negativni aspekti umirovljenja su: smanjenje razine prihoda u odnosu dok je pojedinac bio zaposlen, gubitak samopoštovanja uslijed gubitka radne socijalne uloge, gubitak identiteta kao pripadnika profesije, gubitak profesionalnih socijalnih kontakata, eventualni gubitak zdravlja te promjene u obiteljskim odnosima.
Palmore EB i sur. (1984) u dvije teorije pokušavaju pojasniti kakve sve utjecaje umirovljenje ima na pojedinca: teorija krize i teorija kontinuiteta.
Teorija krize naglašava da umirovljenje ima općenito negativan i degradirajući efekt na pojedinca jer je radna uloga osnovna legitimna uloga za pojedinca današnjice. Gubitak radne uloge radi odlaska u mirovinu dovodi prema ovoj teoriji do redukcije samopoštovanja i gubitka statusa, što implicira povlačenje iz socijalnog života. Povlačenje iz socijalnog života može dovesti do razvoja niza bolesti te smanjenja zadovoljstva životom. Prema ovoj teoriji, umirovljenje je kriza koja zahtijeva značajnu prilagodbu. Prema Fridrich, DD. (2001) neka istraživanja ukazuju da je umirovljenje rangirano kao 27. od 32 događaja s kojima su osobe imali iskustva odnosno koja su utjecala na njih (pri čemu rang 1 ima značenje najvećeg efekta). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da se umirovljenje percipira kao događaj od manjeg osobnog značaja u odnosu na druge životne događaje kao što su rođenje djece ili unučadi, ženidba/udaja, zdravstveni problemi. Blieszner R. Close (2000) navodi da su velike inter-individualne razlike u procjeni efekta što ga umirovljenje ima na pojedinca. Muškarci češće percipiraju umirovljenje kao stresan životni događaj nego žene. Oni koji su nedavno umirovljeni češće percipiraju umirovljenje kao kritičan događaj od osoba koje su već neko vrijeme u mirovini što ukazuje na to da se početni šok izazvan umirovljenjem vremenom prevladava kako se ljudi počnu prilagođavati na nove uloge.
Teorija kontinuiteta pak napominje da radna uloga nije središnja uloga za sve zaposlene te umirovljenje može imati kratkotrajne i neznačajne efekte za mnoge ljude.
Havelka i Despot Lučanin (1990) navode šest faza kroz koje osoba prolazi u procesu prilagodbe na umirovljenje. Te faze nisu vezane za kronološku dob osobe niti svi pojedinci moraju proći kroz sve faze. Proces je izrazito individualan.
Prva faza je tzv. „pred umirovljenje“ kada zaposlena osoba shvaća da se umirovljenje približava i da bi se na neki način trebao pripremiti. U toj fazi čest je osjećaj straha i napetosti radi mogućih negativnih ishoda umirovljenja.
Druga faza je faza „medenog mjeseca“ koja nastupa neposredno nakon umirovljenja, a praćena je gotovo osjećajem euforije radi nove slobode, mogućnosti zadovoljenja raznih interesa i sl.
Treća faza je faza „razočaranja“ u kojoj mnoge aktivnosti koje je osoba priželjkivala i željno iščekivala gube privlačnosti, što je najčešće povezano s nerealnim očekivanjima. U ovoj fazi moguća je pojava razvoja nekih tegoba iz kruga depresije.
U četvrtoj fazi – fazi „reorijentacije“ osoba razvija realističniju alternativu i cesto uspostavlja nove aktivnosti u svojoj društvenoj sredini.
U petoj fazi – fazi „stabilnosti“ umirovljenik zna što se od njega očekuje i što može pružiti, svjestan je svojih mogućnosti i ograničenja. Ako se umirovljenik teže razboli i izgubi svoju autonomiju, nastupa završna faza u kojoj umirovljenik preuzima ulogu bolesnika. U toj fazi osoba više nije usmjerena na svoju ulogu umirovljenika. O sebi ne razmišlja kao o umirovljeniku jer je zaokupljaju druge stvari, npr. bolest, vlastita ili bračnoga partnera. Sebe doživljava kao staru osobu kojoj se približava smrt.
Penezic Z. i sur.(2006) navode da prema istraživanju provedeno na uzorku hrvatskih umirovljenika potvrdilo je postojanje pet faktora prilagodbe, i to: faze pripreme, faze medenog mjeseca, faze razočaranja, faze stabilnosti i terminalne faze
Nije potvrđena faza reorijentacije nego je identificiran faktor radne reaktivacije bez ponovnog zaposlenja sa svrhom zarađivanja za život. Tipična tvrdnja u tome faktoru glasi "Aktivnosti kojima se bavim, meni osobno financijski pridonose". Autori pretpostavljaju da je taj specifični faktor posljedica preranih i prisilnih umirovljenja zbog turbulencija koje pogađaju naše društvo posljednjih petnaestak godina. Dok se u stranoj literaturi nalazi da su prijevremena umirovljenja povezana s traženjem i nalaženjem posla, pa cak i s izgradnjom nove karijere, naše skupine redovitih i prijevremenih umirovljenika ne razlikuju se u rezultatima postignutima na skali reaktivacije. To je vjerojatno zato što i jedni i drugi imaju nedostatne mirovine i egzistencijalne probleme koje rješavaju nekim radnim aktivnostima, ali ne i novim zaposlenjem jer je ono nedostupno prijevremeno umirovljenima od kojih su neki i umirovljeni kao «višak» radne snage pri raspadu tvrtki u kojima su radili.

Razlika između muškaraca i žena na prilagodbu na umirovljenje
Istraživanja napominju i postojanje razlika između muškaraca i žena na prilagodbu na umirovljenje. Muškarci se teže prilagođavaju činjenici da gube radnu ulogu jer na taj način gube i status u društvu osobe koja je hranila vlastitu obitelj i pridonosila materijalnoj sigurnosti (Hatch LR.,1999). Nadalje, gubitak radne uloge za muškarca izrazito je stresna situacija jer društvo nije jasno odredilo socijalnu ulogu muškarca nakon umirovljenja. Upravo radi navedenog, muškarci nakon umirovljenja razvijaju osjećaj neadekvatnosti, nesigurnosti, obeshrabrenosti i pomalo izgubljenosti u novoj ulozi.
Ranija istraživanja ukazuju razliku između muškaraca i žena na proces prilagodbe na umirovljenja da se žene lakše prilagođavaju na umirovljenje, jer prema autorima Cummingu i Henryu (Hatch LR.,1999) ženama nije bitna radna uloga nego im je važnija uloga majke. Autori napominju da se žene teže prilagođavaju na sindrom „praznog gnijezda“ kada djeca napuštaju roditeljski dom, pri čamu žena u tim situacijama gubi svoju osnovnu socijalnu ulogu. Novija istraživanja također navode da se žene lakše prilagođavaju na umirovljenje, ali negiraju objašnjenja ranijih istraživanja. Autori dolaze do zaključaka da se žene lakše prilagođavaju procesu umirovljenja jer su tijekom života iskusile više socijalnih uloga i doživjele mnogo promjena uloga što im omogućava veću fleksibilnost, a samim time se i lakše suočavaju s promjenama koje donosi umirovljenje.
Međutim, istraživanje Szinovacz M. i sur.(1992) pak donosi oprečne rezultate istraživanja prijašnjim. Oni navode da se žene teže prilagođavaju na umirovljenje jer za razliku od muškaraca stvaraju dublje socijalne veze i mreže na poslu, više su uključene u društveni život, važna im je socijalna bliskog s kolegama na poslu. Stoga se žene opiru umirovljenju kako ne bi izgubile socijalnu mrežu koju su stvorile na radnom mjestu. A gubitak te mreže nakon umirovljenja otežava prilagodbu i stvara osjećaj nezadovoljstva. Nadalje, isti autori naglašavaju da su žene osjetljivije od muškaraca na ekonomske probleme u mirovini, posebice žene koje nisu udane.
Palmore EB i sur.(1984) na temelju niza provedenih istraživanja donose empirijske zaključke da umirovljenje nije „kritični“ događaj niti za muškarce niti za žene, već da je to proces koji nosi niz pozitivnih i negativnih situacija. Autorica naglašava da je prilagodba na umirovljenje složen i multidimenzionalan proces. Istraživanja su pokazala i važnost intrinzičnog nasuprot ekstrinzičnom vrednovanju posla. Ako se posao vrednuje kroz intrinzičnu „prizmu“ odnosno ako posao jedini pridonosi stvaranju vlastitog identiteta, osjećaju adekvatnosti i samopoštovanja, tada je prilagodba na umirovljenje znatno teža (za razliku od osoba kod kojih je dominantna ekstrinzična komponenta). Vidjeli smo da je proces umirovljenja (odnosno prilagodba na umirovljenje) stresno razdoblje za većinu pojedinaca (bez obzira gleda li osoba na umirovljenje kao na pozitivan ili negativan čin), te načini na koji se osobe suočavaju sa stresnim situacijama mogu u velikoj mjeri pridonijeti uspješnoj odnosno neuspješnoj prilagodbi novom životnom razdoblju. O prilagodbi pojedinca ovisit će i njegovo zadovoljstvo životom nakon umirovljenja, odnosno zadovoljstvo životom u trećoj životnoj dobi.

2.      PROBLEM
Umirovljenje predstavlja razvojni i psiho-socijalni proces u kasnijoj životnoj dobi, povezan s fizičkom i psihičkom dobrobiti. Što se tiče psihičkih posljedica umirovljenja, rezultati istraživanja su nekonzistentni. Neki su istraživači pronašli  da umirovljenje čini ljude manje zadovoljnima u životu i predstavlja za njih psihički stres. Drugi pak, nisu pronašli negativne psihičke učinke odlaska u mirovinu, a neki su pronašli podijeljene osjećaje. Ovakvi su nalazi sasvim očekivani, budući da za nekoga odlazak u mirovinu može predstavljati željeno smanjenje opsega posla, bavljenje povremenim honorarnim aktivnostima i više vremena za hobije ili npr. unuke, dok netko drugi može procijeniti odlazak u mirovinu neisplativim ili preuranjenim, a razlog može biti zbog zdravstvenog stanja ili tehnološkog viška.
Stanje u hrvatskoj, primjeri iz medija:
Umirovljenja po sili zakona bit će i u javnim službama
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Umirovljenja-po-sili-zakona-bit-ce-i-u-javnim-sluzbama
Država će tjerati žene u mirovinu na 61. rođendan
http://www.nhs.hr/novosti/drzava_ce_tjerati_zene_u_mirovinu_na_61_rodendan_7032/
Otkaz pred mirovinu
http://burza.com.hr/pitanja/radni-odnosi/2010/03/otkaz-pred-mirovinu/
Većina umirovljenika nema ni 20 kuna dnevno za hranu
http://www.royal-mirovina.hr/default.aspx?id=448
Zašto su mirovine u Hrvatskoj tako male?
http://www.tportal.hr/biznis/gospodarstvo/214942/Zasto-su-mirovine-u-Hrvatskoj-tako-male.html




2.1. Istraživačko pitanje:
Kako žena starije životne dobi (60+) doživljava umirovljenje i prilagodbu na umirovljenje?
Kako muškarac starije životne dobi (60+) doživljava umirovljenje i prilagodbu na umirovljenje?
Sa kojim se to najčešće problemima susreću osobe starije životne dobi koje su morale otići u mirovinu?
3.      METODE
3.1.  Područja zanimanja
U radu je korištena kvalitativna metoda prikaza slučaja.
U istraživanju sam nastojao obuhvatiti određene aspekte ljudskog života nakon umirovljenja i utvrditi eventualnu potrebu za određenim oblicima pomoći.
3.2.   Ispitanici
Provedena su dva intervju s osobama koje su nedavno otišle u mirovinu. Do ispitanika i ispitanice sam došao u kontakt putem tajnice Humanitarne udruge, Lige protiv raka koja ih osobno poznaje.
Za prikaz slučaja sam izabrao gospodina Željka,  koji ima 63 godine. Radio je kao alatničar na HŽ-u (Hrvatskim željeznicama)ispostava Bjelovar, prije toga radio je u Tomo Vinkoviću i ukupno sa 44, godina radnog staža morao je otići u prijevremenu mirovinu prije pola godine. Za sebe kaže da » Voli raditi, da uživa u radu, da voli svoje zanimanje«. Ima troje djece koji rade i u slobodno vrijeme vozi bicikl i ide u ribolov.
Za prikaza slučaja sam izabrao gospođu Mariju, koja ima 62 godine. Radila je kao Viša medicinska sestra u Domu zdravlja Bjelovar, ima ukupno 40 godina radnog  staža i neplanirano je morala otići u mirovinu prije devet  mjeseci. Za sebe kaže »Da je radišna i da voli uživati u slobodnom vremenu «. Ima dvoje djece, oba dvoje ne rade. Slobodno vrijeme provodi sa svojim kolegicama sa posla, i doma čitajući knjige.
3.3.   Izvori podataka, smjernice za intervju, postupak prikupljanja podataka
U radu je kao primarno korištena kvalitativna metoda prikaza slučaja. Pretraživana je literatura i korišteno vlastito iskustvo diplomiranog medicinskog tehničara u radu sa starijom osobom. Korišten je polu strukturirani intervju koji je proveden sa gospodinom Željko i gospođom Marijom u njihovim kućanstvima, bez ometanja drugih osoba, telefona ili mobitela. Pitanja su pripremljena unaprijed te tokom intervjua zapisivani su odgovori i bilješke. Intervju sa svakom osobom je trajao sat vremena, a razgovor tijekom intervju sam pokušavao što više moguće usmjeravati u smjeru sadržaja postavljenih pitanja.
Postavljena pitanja:
1.       Kakvi su vaši stavovi u svezi umirovljenja?
(prijevremenog, redovnog umirovljenja)
2.       Da li poznajte još nekoga, tko je morao otići u mirovinu?  
(Kakva su njihova iskustva?)
3.       Kako se vi osjećate u svezi vašega iskustva sa umirovljenjem, vašom prilagodbom?
4.       Šta vi mislite tko lakše podnosi odlazak u mirovinu, muškarci ili žene?
5.       Da li ste zadovoljni sa vašom društvenom ulogom umirovljenika?
(kako gledate na tu ulogu?)
6.       Da li imate sada više ili manje slobodnog vremena, i kako ga iskorištavate?
7.       Šta vi mislite da bi se trebalo napravit, da bi se olakšala prilagodba na umirovljenje?

3.4.  Uređivanje podataka, kodiranje in analiza
Analiza empirijskog materijala provodio sam kvalitativnom metodom.
3.4.1.       Izbor relevantnih dijelova teksta
Iz osnovnog teksta koji sam dobio iz intervjua, sam izdvojio dijelove teksta koji govore o stavovima, osjećajima i prilagodbi ispitanika na umirovljenje.
3.4.2.       Određivanje jedinica kodiranja
Tekst koji sam zapisivao tijekom intervju sam podijelio na relevantne teme, te zatim u svakoj temi sam tekst preciznije obradio, podcrtao kodiranu jedinicu.
3.4.3.       Kodiranje izjava
U sljedećoj fazi sam izveo postupak kodiranja tako da sam podcrtanim dijelovima teksta pripisao relevantne pojmove. Nakon postupka kodiranja sam na kraju svakog teksta izdvojio pozitivne i negativne aspekte umirovljenja, koje su naveli ispitanici. (vidjeti dodatak tabela 1 i tabela 2)
Tabela 1. Primjer prikaz određivanja kodirane jedinice iz odgovora ispitanice
VRSTA PITANJA
PITANJE
ODGOVORI
Pitanja koje govore o stavovima u svezi umirovljenja
1. i 2.
( nezadovoljstvo u svezi sa mirovinom, ogorčenost)
Pa iskreno sad kada bolje razmislim, nisam baš previše zadovoljna, zapravo jako sam ogorčena.
(prisila u svezi odlaska u mirovinu)
Morala sam otići u mirovinu, zato što sam ispunila uvjete.
Netko vas je prisilio? 
(stavovi i razlozi vezani s odlaskom u prijevremenu mirovinu)
Nije, nego sam otišla zbog loših međuljudskih odnosa, i  rekla bi slobodno, da je došlo moje vrijeme da odem u mirovinu, nemam energije.
A što se tiče umirovljena općenito, to je nešto lijepo kada čovjek ode u mirovinu. Nekada su ljudi jedva čekali da dočekaju mirovinu, danas ju jako teško mogu dočekati, jel pretežito moraju otići, firme propadaju i sve je veća nezaposlenost. Govori se da mi stariji moramo otići u mirovinu da bi oslobodili radno mjesto mladoj osobi.
Dali se je neko zaposlio na vaše radno mjesto, poslije vas?
(stavovi okoline u svezi umirovljenja)
Nije nitko, to su izgleda sve laži. Zdravstvene ustanove nemaju dozvolu, dopusnicu da zapošljavaju nove osobe. Moj posao se raspodijelio između mojih kolega.
Pitanja koja govore o osjećajima u svezi umirovljenja
3. i 4.
(osjećaji koji govore o prilagodbi na umirovljenje)
Teško mi je još reći, da li sam se prilagodila tek je prošlo devet mjeseci. Teško mi je, u početku sam bila zadovoljna zato što ću provoditi više vremena doma, sa svojima. Nedostaju mi moje kolegice i druženje sa njima. Kada sam radila, kretala sam se više među ljudima i sad se krećem, ali nedostaju mi obaveze.
(osjećaj nezadovoljstva sa umirovljenjem)
Nisam zadovoljna sa umirovljenjem, mislim da mogu još puno doprinijet, bolesnicima i radnoj okolini.
Pitanja koje govore o procesu prilagođavanja
5.,6. i 7.
(proces prilagodbe na umirovljenje)
Polako počinjem biti jako zadovoljna, učlanila sam se u Udrugu umirovljenika, cijelo vrijeme se družimo. Sad planiram se učlaniti u Ligu protiv raka, i raditi humanitarno, to mi je uvijek bio i životni cilj da pomažem.
Polako si počinjem ispunjavati svoje želje, jedna od njih je da si uredim svoj vrt i da počnem uzgajati povrće i sadit cvijeće, to mi je oduvijek bila želja.
U početku mi je nedostajalo slobodnog vremena, nisam stigla ništa i pitala sam se kako sam sve stizala kada sam radila. Ulijenila sam se, no sad i više provodim vremena sa svojom obitelji, cijelo vrijeme nekuda putujemo. Imam sada sigurno više vremena, i znam da ću ga dobro iskoristi, uskoro ću postati baka.
Puno čitam i to jedan od želja koje sam dugo čekala, da si mogu ispuniti.


Tabela 2. Prikaz pozitivnih i negativnih aspekata koje navode ispitanici
Ispitanica (Ž)
Ispitanik (M)
Pozitivni aspekti
·     Više vremena providim sa svojom obitelji
·     Imama više vremena za sebe, čitam knjige, a i veseli me humanitaran rad.
·     Imati ću vremena za uređenje svojega voćnjaka
·        Više vremena se provodi kod kuće
·        Budem si ispuni svoje želje, a to je da naučim strani jezik i da naučim raditi na računalu
Negativni aspekti
·     Nedostaju mi društveni kontakti koje sam imala prije,
·     Volim svoju profesiju medicinske sestre, koja mi nedostaje. Egzistencijalni problemi…
·     Definitivno jedan od loših aspekata su manji prihodi,
·     sad imama puno više vremena, a nemam novca, a onda sam imala novaca, a nisam imala vremena.
·        Manje zarađujem, manje prihoda,
·        Gubitak kontakata sa kolegama, i rad u profesiji.
·        Nerazumijevanje okoline, osjećaš se manje važnijim, ne stvaraš ništa.

3.4.4.     Raspored izjava po kodovima i grupiranje u kategorije
Izjave koje se odnose na iste aspekte problema i nezadovoljstva sa umirovljenjem, sam ujedinio u zajedničku kategoriju. U svakoj kategoriji sam posebno još kategorizirao izjave ispitanika i ispitanice.
Interpretacija rezultata napravljena je na temelju dobivenih rezultata, koji su kodirani iz intervju
Shema 1. Prikaz rasporeda izjava po kodovima i grupiranja u kategorije
Tabela 3. Prikaz kategorizacije izjava ispitanika

IZJAVE

POJMI
Napomena: izjave označene sa (Ž) pripadaju ispitanici, a označene sa (M) pripadaju ispitaniku
NEZADOVOLJSTVO U SVEZI MIROVINE
a)      Neisplativost – financije 
A1 – manji prihodi
(Ž) – odgovori ispitanice
1.       Radila sam toliki niz godina, i sad sam spala na ovako mizernu mirovinu.
2.       Sve ovisi definitivno o financijama, o razini prihoda.
3.       jedan od loših aspekata su manji prihodi
4.       sad imama puno više vremena, a nemam novca

(M) – odgovori ispitanika
5.       mislim da sam išao više u ribolov kada sam radio imao sam više novaca, ribolov je skup.

A2 – egzistencijalni problemi
(Ž)
1.       imam dvoje nezaposlene djece, koji ne rade
2.       Da li ću ih uspjeti financirati…

b)      Preuranjena mirovina
B1 – osjenčaj kompetentnosti za rad
(Ž)
1.       ljudi koji su vrijedni i koji znaju raditi u toj dobi su zapravo najiskusniji i jako vrijedni, a da ni ne kažem koliko možemo puno znanja prenesti na mlade.
2.       mislim da mogu još puno doprinijet, bolesnicima i radnoj okolini.


(M)
3.       ići u mirovinu, pa zdrav sam »Hvala Bogu«, mogu još puno raditi, znam da sam dobar radnik,

4.       Ja sam stariji čovjek, možda tako izgledam, ali iznutra se osjećam kao i prije trideset godina

                                                                                    
c)       Razlozi odlaska
C1 – prisila na umirovljenje – tehnološki višak
(Ž)
1.       Morala sam otići u mirovinu, zato što sam ispunila uvjete

2.       Moramo otići u mirovinu da bi oslobodili radno mjesto



(M)
3.       Morao sam otići u mirovinu, to vam iskreno govorim


4.       Nisam imao druge, želio sam ostati raditi, volim raditi,

5.       a riješili su me se, na jako podli način.


6.       Definitivno osjećam bijes, zato što sam morao otići, to je zapravo tužno,

7.       država gasi radna mjesta, tjera ljude u mirovinu,

8.       To je stres, otići prije u mirovinu, a želio sam još raditi.

C2 – radna okolina
(Ž)
1.       sam otišla zbog loših međuljudskih odnosa

2.       da je došlo moje vrijeme da odem u mirovinu, nemam energije


- nezadovoljstvo sa financijama
- financije, čimbenik koji utječe na prilagodbu, na umirovljenje
- nezadovoljstvo sa financijama
-          manji prihodi


- egzistencijalni problemi
- egzistencijalni problemi


- osjećaj kompetencije i sposobnosti za rad
- nezadovoljstvo sa mirovinom i osjenčaj kompetencija za radom
- osjećaj kompetencije i sposobnosti za rad
- osjećaj sposobnosti za radom

- razlog odlaska u mirovinu, ispunjeni uvjeti za mirovinu
- osjenčaj nemoći, godine starosti za mirovinu


- nezadovoljstvo i ogorčenost u svezi odlaska u mirovinu, osjećaj nemoći
- osjećaj nemoći i želja za radom
- nezadovoljstvo i ljutanja
-osjećaj bijesa i žalosti, nezadovoljstvo
- nezadovoljstvo sa odlaskom
- nezadovoljstvo sa odlaskom i želja za daljnjim radom

- loši međuljudski odnosi
- osjećaj nemoći, gubitka sposobnosti rada
STATUS U DRUŠTVU – RANA ULOGA


d)      Status radnika
 D1 – osoba koja stvara, koja je potrebna
(Ž)
1.       Polako si počinjem ispunjavati svoje želje, jedna od njih je da si uredim svoj vrt i da počnem uzgajati povrće i sadit cvijeće,

2.       Imam sada sigurno više vremena, i znam da ću ga dobro iskoristi, uskoro ću postati baka.


(M)
3.       Imama troje djece svi rade, oni nemaju vremena za obavljanje, popravaka po svojim kućama, pa to pretežito obavljam ja.

4.       mirovine ne bi trebale ni postojati, tko je god sposoban da radi, neka radi dokle god može.

D2 – osoba koja ne stvara, manje je potrebna
(M)
1.       Mislim da  me ljudi manje trebaju i manje poštuju, osjećam se manje vrjednijim
2.       Mislim da me moja okolina manje poštuju, manje zarađujem, manje sam koristan,
3.       žene lakše podnose odlazak u mirovinu, one i onako kuhaju, spremaju, čiste po kući, pa si onda i mogu naći više zanimacija nego mi muški

e)      Odlazak u mirovinu (etiketiranje)
(Ž)
1.       Govori se da mi stariji moramo otići u mirovinu da bi oslobodili radno mjesto mladoj osobi.
2.       Poznajem dosta osoba koje su morale otići u mirovinu, zapravo pun je grad, svi to jako teško podnose, nezadovoljni su, ljudi bi htjeli raditi

(M)
3.       svi mi stari smo dobili ponudu, da odemo u prijevremenu mirovinu

4.       imama 63 godine starosti i tko bi me zaposlio,

5.       Da su mi barem dozvolili da radim još par godina do mirovine, onda bi otišao mirno u mirovinu.


6.       Ja sam imao tu sreću što sam barem ispuni uvjete za prijevremenu

7.       znam dosta kolega koji su otišli uzeli otpremninu,


8.       prvo neka se omogući svima da rade do 65. godina i da odu dostojno, a ne da se osjećaju kao ja, manje vrijednim i odbačenim


- osjećati se korisno i aktivno, status radnika,
- potreba za svoju zajednicu, svoju obitelj

- osjećati se potrebno za svoju zajednicu, svoju obitelj
- važnost radne uloge

- osjećaji manje vrijednosti zbog mirovine
- osjećaji manje vrijednosti zbog mirovine
- važnost radne uloge, osjećaj manje vrijednosti zbog mirovine

- etiketiranje starijih,
- etiketiranje starijih osoba, kao grupa koja mora otići u mirovinu, zbog starosti


- etiketiranje starijih osoba
- da je ostao raditi do godina starosti, onda ne bi bio višak, (redovna mirovina)

- ispunio uvjete rada
- etiketiranje – koji su uzeli otpremninu
- osjećaji manje vrijednosti, nije uspio raditi do redovne mirovine
SOCIJALNA VEZA – PRIPADNOST GRUPE


f)        Socijalna blizina
(Ž)
1.       Nedostaju mi moje kolegice i druženje sa njima

2.       Nezadovoljna sam, nedostaje mi moj krug ljudi sa kojim sam radila


3.       …osjećala bih se jako zbunjeno i izgubljeno, na samu pomisao da moram ići u mirovinu.
4.       Puno sam pričala sa svojim kolegicama i još uvijek održavam kontakte sa njima, one su mene spasile.

5.       Bitno je za zdravlje održavati dobre socijalne kontakte, to nas zapravo čini sretnima.

g)      Socijalna mreža
(Ž)
1.       kretala sam se više među ljudima i sad se krećem, ali nedostaju mi obaveze

2.       učlanila sam se u Udrugu umirovljenika, cijelo vrijeme se družimo

3.       Sad planiram se učlaniti u Ligu protiv raka, i raditi humanitarno, to mi je uvijek bio i životni cilj da pomažem

4.       kada bi se svima koji žele raditi ponudilo da rade, pa barem i jednom tjedno po par sati.

(M)
5.       da sam barem mogao još ostati raditi u firmi, volim raditi, volim se družiti sa kolegama

- socijalna bliskost radne okoline
 - nedostatak radne okoline, socijalne bliskosti
- pripadnost grupe, socijalna bliskost radne okoline
- društvene okoline, socijalna bliskost
- važnost socijalnih kontakata

- gubitak radne okoline, (važnost društvene mreže na poslu)
- stvaranje novih socijalnih mreža
- Važnost rada, socijalne mreže
- Važnost održavanje socijalne veze s kolegama

- Važnost socijalne veze i mreže na poslu

Tabela 4. Učestalost pojavljivanja problema prema podjeli na četiri skupine problema

SKUPINA PROBLEMA
Gospođa Marija (Ž)
Gospodin Željko (M)
f
f
Nezadovoljstvo u svezi mirovine
11
9
Nezadovoljstvo sa mirovinom – manji prihodi (financije, egzistencija)
5
1
Osjećaj maje vrijednosti zbog umirovljenja, zbog gubitka radne uloge, statusa u društvu
4
10
Nedostatak socijalne blizine sa radnom zajednicom
9
1

4.      NALAZI
POKUSNA TEORIJA O PROBLEMIMA UMIROVLJENJA I PRILAGODBE NA UMIROVLJENJE SA STAJALIŠTA MUŠKE I ŽENSKE STARIJE OSOBE
Cilj rada na temelju intervjua je utvrditi kako osobe starije životne dobi, muškarac i žena doživljavaju umirovljenje i prilagodbu na umirovljenje, te utvrditi eventualnu potrebu za određenim oblicima pomoći. Sa tim ciljem i kvalitativnom obradom podataka dizajnirao sam tri teme  koje se odnose na određene aspekte ljudskog života nakon umirovljenja.
NEZADOVOLJSTVO U SVEZI MIROVINE

Nezadovoljstvo u svezi mirovine može biti uzrokovano sa više čimbenika. Najčešći čimbenici nezadovoljstva koji se javljaju kod naših ispitanika su uzrokovani manjim prihodima, zbog kojih se javljaju egzistencijalni problemi, te preuranjena mirovina, zato što su osobe morale otići zbog ispunjavanja osnovnih uvjeta. Nezadovoljstvo se još dodatno povećava, zato sto se osobe osjećaju kompetentno i sposobno za rad.
Kada usporedimo dobivene rezultate ispitanika i ispitanice, dobili smo slične percepcije odgovora, jedino što mogu slobodno reći da je gospođa Marija izrazila tijekom intervju više osjećaja nezadovoljstva od gospodina, ali gospođa ima prema mojoj percepciji pozitivniji  pogled na situaciju umirovljenja, lakše podnosi ulogu umirovljenika, tj. gubitak radne uloge. Na postavljena pitanja možemo slobodno zaključiti da Željko i Marija nisu zadovoljni što su otišli u mirovinu, a jedan od razloga koji navode ispitanici su nezadovoljstvo u svezi financija.
A1 – Manji prihodi - Nezadovoljstva sa manjim prihodima izraženiji su kod gospođe Marije, koja nekoliko puta tijekom intervjua navodi nezadovoljstvo sa financijama („Radila sam toliki niz godina, i sad sam spala na ovako mizernu mirovinu“), i sama potvrđuje da čimbenik koji utječe na prilagodbu na umirovljenje su financije („Sve ovisi definitivno o financijama, o razini prihoda“), te navodi da ima manje novaca otkada je u mirovini („sad imama puno više vremena, a nemam novca“).
Gospodin navadi da su financije umirovljenika manje („više sam išao u ribolov kada sam radio, imao sam više novaca, ribolov je skup“), i to je jedino kada navodi problem sa financijama tijekom intervjua.
A2 – egzistencijalni problemi - Gospođa Marija navodi razlog da se boji kako će financirati svoju nezaposlenu djecu („Malo me je sad i strah, pošto imam dvoje nezaposlene djece, da li će se oni ikada zaposliti“), zapravo gospođa navodi egzistencijalne probleme vezane uz financije koji je uzrokovan prijevremenom mirovinom („Da li ću ih ja uspjeti financirati, sa svojom bijednom mirovinom“).
B1 – osjećaj kompetentnosti za rad - Jedan od razloga nezadovoljstva koji navode ispitanici je taj što su morali otići u prijevremenu mirovinu, a osjećaju se kompetentno za rad, navodi gospođa Marija („mislim da mogu još puno doprinijet, bolesnicima i radnoj okolini“), te isto tako gospodin Željko („mogu još puno raditi, znam da sam dobar radnik“), te dodaje da se i unatoč svojoj dobi osjeća kompetentno za rad („Ja sam stariji čovjek, možda tako izgledam, ali iznutra se osjećam kao i prije trideset godina).
Razlozi odlaska u mirovinu –  u ovoj kategoriji ispitanici navode da su morali otići u mirovinu, zato što su ispunili godine starosti, što stvara veliko nezadovoljstvo kod  gospođe Marije („Morala sam otići u mirovinu, zato što sam ispunila uvjete“), te isto tako navodi gospodin Željko (Morao sam otići u mirovinu, evo to vam iskreno govorim“). Ispitanik je ne zadovoljniji od ispitanice sa odlaskom u mirovinu („riješili su me se, na jako podli način“), te navodi da osjeća bijes zbog odlaska („osjećam bijes, zato što sam morao otići“), i tijekom intervju navodi želju za daljnjim radom i da je stres otići u prijevremenu mirovinu („To je stres, otići prije u mirovinu, a želio sam još raditi“). Ispitanica u nekoliko navrata tijekom intervju navodi svoje nezadovoljstvo u svezi mirovine („nisam baš previše zadovoljna, zapravo jako sam ogorčena“), te opisuje svoju nemoć, da nema energije („da je došlo moje vrijeme da odem u mirovinu, nemam energije„). Nezadovoljstvo gospođe Marije se još više povećava, kada saznaje da na njezino radno mjesto se nije nitko zaposlio i to još dodatno stvara nezadovoljstvo i ljutnju („to su izgleda sve laži. Moj posao se raspodijelio između mojih kolega“). U svojoj situaciji gospođa se osjeća bespomoćno, željela bi dalje nastaviti raditi, osjeća se kompetentno za rad („Nisam zadovoljna sa umirovljenjem, mislim da mogu još puno doprinijet, bolesnicima“), ali zbog ispunjenja uvjeta za mirovinu, nema mogućnosti i osjenča se nemoćno („da je došlo moje vrijeme“).
GUBITAK RADNE ULOGE, STATUSA U DRUŠTVU
Umirovljenjem dolazi do gubitka radne uloge, što kod naših ispitanika utječe i na status u društvu. Naši ispitanici osim što prema svojoj percepciji gube pozitivan status u društvu, moraju se  suočiti i s negativnom etiketom nezaposlenog.

d) Status u društvu putem rada više je prisutan u dobivenim podacima putem intervju kod gospodina Željka, nego kod gospođe Marije. Ispitanik smatra da ga okolina manje poštuje i da se osjeća manje vrijednim („Mislim da me ljudi manje trebaju i manje poštuju, osjećam se manje vrjednijim“). Ispitanik se osjeća obeshrabreno, te je sam naveo da ga okolina manje treba i manje poštuje zato što više nije u radnom odnosu. Status u društvu osobe koja hrani vlastitu obitelj i pridonosi materijalnoj sigurnosti izrazito je bitna kod ispitanika prema dobivenim rezultatima, gdje i sam ispitanik potvrđuje („Mislim da me moja okolina manje poštuje, manje zarađujem, manje sam koristan“). Radna uloga, potreba za osjećajem koristi u svojoj okolini da ga drugi trebaju, u ovom slučaju obitelj, potvrđuje ispitanik kako njegova obitelj puno radi i da je on preuze obavljanje popravaka po kući (“oni nemaju vremena za obavljanje, popravaka po svojim kućama, pa to pretežito obavljam ja“). Važnost radne uloge i povezanosti sa statusom u društvu značajno je prikazan u podacima dobivenim kod ispitanika koji i sam navodi da bi svatko tko se osjeća sposobno za rada, neka mu se omogući („mirovine ne bi trebale ni postojati, tko je god sposoban da radi, neka radi dokle god može“). Izgubljenost u ulozi umirovljenika, te važnost radne uloge je prisutan tijekom cijelog intervju sa ispitanikom,  gdje on navodi da se žene lakše suočavaju sa mirovinom, zato što se one mogu lakše uklopiti u okolinu i imaju svoje svakodnevne obaveze („Mislim da žene lakše podnose odlazak u mirovinu, one i onako kuhaju, spremaju, čiste po kući“).
e) odlazak u mirovinu (etiketiranje)
Ispitanici su svjesni problema i stanja u državi. Ispitanica navodi da je razlog zašto je morala otići u prijevremenu mirovinu, da bi se mogli mladi ljudi zaposliti („govori se da mi stariji moramo otići u mirovinu da bi oslobodili radno mjesto mlađoj osobi“), te dodaje da poznaje dosta osoba u društvu koje također moraju otići u mirovinu („Poznajem dosta osoba koje su morale otići u mirovinu, zapravo pun je grad“).
Putem dobivenih rezultata ispitanik navodi važnost radne uloge u društvu („Da su mi barem dozvolili da radim još par godina, onda bi otišao mirno u mirovinu.“), a i razlog prijevremenog odlaska, zbog svoje dobi („svi mi stari smo dobili ponudu“) što mu stvara dodatno opterećenje. Ispitanica navodi da je problem umirovljenja i prilagodbe na umirovljenje prisutan u njihovoj okolini („Poznajem dosta osoba koje su morale otići u mirovinu, zapravo pun je grad, svi to jako teško podnose, nezadovoljni su, ljudi bi htjeli raditi“).
 Ispitanik tijekom intervju kategorizira osobe koje su otišle u mirovinu i uzele otpremninu („znam dosta kolega koji su otišli uzeli otpremninu“), te sebe kategorizira u skupinu koja je ispunila uvjete rada („Ja sam imao tu sreću što sam barem ispuni uvjete za prijevremenu“). Zbog svojeg statua u društvu on navodi da se osjeća manje vrijednim, zato što nije uspio ostati raditi do 65 godina starosti („neka se omogući svima da rade do 65. godina i da odu dostojno, a ne da se osjećaju kao ja, manje vrijednim i odbačenim“), te se kategorizira u dodatnu skupinu osoba koje su pred redovnu mirovinu („imama 63 godine starosti i tko bi me zaposlio“).
Dobiveni rezultati koji govore o nezadovoljstvu sa odlaskom u mirovinu, upućuju da problem umirovljenja, tj. nezadovoljstva umirovljenjem je izrazito prisutan u okolini naših ispitanika.
NEDOSTATAK SOCIJALNE VEZE, DRUŠTVENE MREŽE NA POSLU
U ovom dijelu rada su prikazani sadržaji izjava ispitanika koje se odnose na gubitak socijalnih veza i mreža na poslu, te važnost društvenog života, koji je stvaran tijekom dugogodišnjeg rada sa kolegama na poslu.
Gospođa Marija i gospodin Željko, teško se nose sa činjenicom da nisu više u radnom odnosu. Odgovori koji su dobiveni putem intervju upravo potvrđuju da se ispitanici osjećaju manje potrebnima i da im nedostaju obaveze, navodi gospođa Marija („Kada sam radila, kretala sam se više među ljudima i sada se krećem, ali nedostaju mi obaveze“). Gubitak socijalne veze nakon umirovljenje više je izraženiji kod naše ispitanice, koja i sama navodi da joj nedostaju njezine kolegice („Nedostaju mi moje kolegice i druženje sa njima“), te dodaje da je nezadovoljna i da joj nedostaje krug ljudi sa kojima je radila („Nezadovoljna sam, nedostaje mi moj krug ljudi sa kojim sam radila“). Ispitanik tijekom cijelog intervju samo jednom navodi važnost socijalne veze, mreže na poslu („volim raditi, volim se družiti sa kolegama.“).
Važnost druženja i stvaranje novih društvenih krugova, potvrđuje gospođa Marija („Polako počinjem biti jako zadovoljna, učlanila sam se u Udrugu umirovljenika, cijelo vrijeme se družimo“), te navodi važnost socijalne veze, osjećaj povezanosti i pripadnosti određenoj grupi. Da bi stvorila novu socijalnu vezu planira početi humanitarno raditi („Sad planiram se učlaniti u Ligu protiv raka i raditi humanitarno“). Ispitanica opisuje u intervju i svoje osjećaje koje je prolazila kada se je suočavala sa odlaskom u mirovinu („na samu pomisao da moram ići u mirovinu. Puno emocija je prolazilo kroz mene, od ljutnje, straha, bijesa ...“), te opisuje veliku važnost svoje radne okoline, koja joj je pomogla u suočavanju sa umirovljenjem i bila podrška („Puno sam pričala sa svojim kolegicama i još uvijek održavam kontakte sa njima, one su mene spasile“). Prisutnost problema gubitka i nedostatka socijalne veze sa kolegama sa posla, potvrđuje ispitanica („kada bi se svima koji žele raditi ponudilo da rade, pa barem i jednom tjedno po par sati. To bi bio jako veliki doprinos ustanovi, i samoj osobi“) i na kraju intervju ispitanica poručuje, da je za zdravlje važno održavati dobre socijalne kontakte („Bitno je za zdravlje održavati dobre socijalne kontakte, to nas zapravo čini sretnima“).
5.      RASPRAVA
Kod ispitanika koji su sudjelovali u provedbi intervjua pretežito su prisutni slični problemi prilagodbe na umirovljenje. Najčešće prisutni problemi su nezadovoljstvo u svezi mirovine, koje je uzrokovano manjim prihodima, te stvara egzistencijalni problem kod ispitanice. Osjećaj manje vrijednosti zbog gubitka radne uloge, statusa u društvu izraženiji je kod ispitanika, a nedostatak socijalne veze, socijalne blizine izraženiji je kod ispitanice. Problemi nedostatka društvenih sadržaja, obaveza prisutan je kod oba dvoje ispitanika.
Skupno gledano, problemi koji su prisutni i najizraženiji su:
Ø  Nezadovoljstvo u svezi mirovine
Ø  Nezadovoljstvo sa mirovinom – manji prihodi (financije)
Ø  Osjećaj manje vrijednosti zbog umirovljenja, zbog gubitka radne uloge
Ø  Nedostatak socijalne blizine sa radnom zajednicom
Ograničenja provedenog prikaza slučaja je možda u objektivnosti s obzirom, da su oba dvoje ispitanika otišli u prijevremenu mirovinu, te su i sami izjavili da su bili prisiljeni zbog krize u javnom sektoru. S time bih mogao zaključiti da su ispitanici bili još više ne zadovoljniji sa statusom umirovljenika, nisu uspjeli dočekati 65 godina života, da odu u redovnu mirovinu.
Dobiveni podaci imaju praktičnu uporabu u nastavku i proširenju istraživanja te komparacije sa istraživanjima većeg kapaciteta. Podaci koji su dobiveni iz ovog istraživanja mogu pomoći u izradi anketnog upitnika, za kvantitativno istraživanje.


Poslovne priložnosti
Čini mi se kako živimo u vremenu posvemašnje popularizacije mladosti, zabave i atraktivnosti kao izvora sreće pri čemu se na starenje više nego prije gleda kao na nešto ružno. Zanemaruje se iskustvo koje dolazi jedino sa starenjem i zanemaruju se sposobnosti koje stariji imaju, a mlađi nemaju.
U rješavanju problema umirovljenja i što lakše prilagodbe treba sudjelovati cijela okolina, zajednica, društvo. Potrebno je jačati svijest o doprinosu starijih osoba društvu i načinima na koji se taj doprinos može poduprijeti. Osobe sa istim problemima se trebaju grupirati, i početi zajednički djelovati. Prvenstveno važno je jačati medijsku kampanju, izvoditi javne tribine, slobodne aktivnosti i uključiti starije osobe kao vrijedan segment društva, tako će ih okolina lakše prihvatiti.
Oslobađanje od društvenih uloga srednje životne dobi (npr. uloga radnika) treba se nadomjestit nekim novim aktivnostima i prilagođavanjem starih (npr. umirovljene osobe mogu se početi baviti nekim novim hobijima, priključiti se nekoj društveno - rekreacijskoj skupini, mogu proširiti svoju obiteljsku ulogu, npr. druženje s unucima i sl.), a da bi postigli ove promjene potrebno je informirati i mijenjati razmišljanje društva.
Da bi se osobe što lakše svladale promjene, faze koje se dešavaju umirovljenjem, trebamo te sobe pokušati ponovno vratit u aktivno sudjelovanje u društvu, osim toga moram promijeniti društvenu svijest i tipične predrasude koje su povezane sa starenjem. Promjene treba početi provoditi u najranijoj dobi od dječjeg vrtića gdje treba bake i djedove prikazat  kao aktivne, kompetentne osobe i vrijedan dio obitelji. Takvu edukaciju održavati kroz sve faze školovanja djece, i da te faze provode starije osobe 60+. Potrebno je promoviranje aktivne uloge starijeg stanovništva, te poticati volontiranje, humanitarni rad i uključivati starije osobe.












6.      ZAKLJUČCI I PRIJEDLOZI
Prikaz slučaja o prilagodbi na umirovljenje potiče na promišljanje kako starije osobe doživljavaju taj proces. Moramo se složiti sa činjenicom da starenje je puno više od tjelesnog procesa, jer osjećaj starosti uvelike ovisi o socijalnim i osobnim događajima, kao i o našem tjelesnom stanju. Realnost starenja sastoji se od činjenice da su mnoga ograničenja neizbježna.
Stariji članovi ljudskog društva postaju sve brojniji jer se prosječno trajanje života produljuje, zbog čega briga za stariju populaciju mora postati jedan od osnovnih javnozdravstvenih zadataka. Ako stariji ljudi na starost počnu gledati pozitivnije, a i njihova okolina postane njima naklonjenija, otvorit će se mnoga vrata za nova iskustva. Naravno, u skladu sa željama i što je još važnije, mogućnostima pojedinaca. Dobar primjer tome su sveučilišta za ljude treće dobi, tečajevi stranih jezika za umirovljenike, turistička putovanja itd. Neformalni uzajamni odnosi bitni su za osjećaj blagostanja i autonomije u starijih osoba. Bitno je da starija ranjiva osoba ima neformalnu socijalnu mrežu kojoj se može obratiti za obavijesti, novac, emocionalnu podršku ili konkretne usluge.
Pitanja koja se nameću nakon ovoga prikaza slučaja su :
Osobe koje navrše 65 godina života, koje su zdrave i koje su kompetentne za rad, da li bi one trebale ići u mirovinu?
Da li su postavljeni pravi i pravedni kriteriji za odlazak u mirovinu?
Zašto naš sustav ne iskorištava, bitan i važan resurs, a to su stariji ljudi i njihovo dugogodišnje iskustvo?
Sugestije su usmjerene u osiguravanju pravodobnih i relevantnih informacija o starenju i prilagodbi na umirovljenje. Trebaju se promijeniti pogledi prema starijim osobama, te omogućiti svim zdravo i aktivno starenje.






7.      LITERATURA
1.       Blaž Mesec, Uvod v kvalitativno raziskovanje v socialnem delu. Visoka šola za socialno delo, ljubljana 1998.
2.       Aleksandar Halmi, Kvalitativna metodologija u društvenim znanostima. Pravni fakultet u Zagrebu, studijski centar socijalnog rada, Zagreb 1996.
3.       Ambrož, M. ,Viharnost organizacije. Kranj, B&B, 2009.
  1. Despot Lucanin J. Iskustvo starenja. Jastrebarsko, Naklada Slap, 2003.
5.       Državni Zavod za statistiku (2013) Popis stanovništva, kućanstva i stanova 2011. Stanovništvo prema spolu i starosti (17.1.2015) preuzeto sa: www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/SI-1468.pdf
  1. Palmore EB, Fillenbaum GG, George LK. Consequences of retirement. Journal of Gerontology. 1984; 39(1): 109 – 116.
  2. Fridrich, DD. Successful aging: Integrating contemporary ideas, research findings, and intervention strategies. Springfield: Charles.C. Thomas, Publisher, 2001.
  3. Blieszner R. Close relationship in old age. In: Clyde Hendrick (Ed). Close relationships: A source book. Thousand Oaks. CA: Sage Publications, Inc, 2000.
  4. Havelka M, Despot – Lucanin J. Psihologija starenja. U: Z. Durakovic i sur. Medicina starije dobi. Zagreb: Naprijed, 1990.
  5. Penezic Z, Lackovic-Grgin K, Bacinic A. Proces umirovljenja: pokušaj provjere Atchleyeva modela prilagodbe. Med Jad 2006; 36(3-4): 63-71.
  6. Sinadinovski J. Radna aktivnost i smisao ljudskog života u starosti. Beograd: Gerontološki zbornik, 1981.
  7. Hatch LR. Beyond Gender Dufferences: Adaption to Aging in Life Course Perspective. New York: Baywood Publushing Company, Inc, 1999.
  8. George LK, Fillenbanum GG, Palmore E. Sex differences int he antecendes and consequences of retiremen. Journal of Gerontology. 1984; 39(3): 364 – 371.
  9. Szinovacz M, Ekerdt DJ, Vinick BH. Families and Retirement. Newbury Park,CA: Sage, 1992.

8.      PRILOG
8.1.           SMJERNICE ZA  INTERVJU
Opće informacije
-          spol
-          starost
-          izobrazba, radni status
1.    Kakvi su vaši stavovi u svezi umirovljenja?
(prijevremenog, redovnog umirovljenja)
2.    Da li poznajte još nekoga, tko je morao otići u mirovinu?  
(Kakva su njihova iskustva?)
3.    Kako se vi osjećate u svezi vašega iskustva sa umirovljenjem, vašom prilagodbom?
4.    Šta vi mislite tko lakše podnosi odlazak u mirovinu, muškarci ili žene?
5.    Da li ste zadovoljni sa vašom društvenom ulogom umirovljenika?
(kako gledate na tu ulogu?)
6.    Da li imate sada više ili manje slobodnog vremena, i kako ga iskorištavate?
7.    Šta vi mislite da bi se trebalo napravit, da bi se olakšala prilagodba na umirovljenje?

8.2.           PRIKAZ ODREĐIVANJA KODIRANE JEDINICE
Tabela 1. Prikaz određivanja kodirane jedinice iz odgovora ispitanice
VRSTA PITANJA
PITANJE
ODGOVORI
Pitanja koje govore o stavovima u svezi umirovljenja
1. i 2.
( nezadovoljstvo u svezi sa mirovinom, ogorčenost)
Pa iskreno sad kada bolje razmislim, nisam baš previše zadovoljna, zapravo jako sam ogorčena.
(prisila u svezi odlaska u mirovinu)
Morala sam otići u mirovinu, zato što sam ispunila uvjete.
Netko vas je prisilio? 
(stavovi i razlozi vezani s odlaskom u prijevremenu mirovinu)
Nije, nego sam otišla zbog loših međuljudskih odnosa, i  rekla bi slobodno, da je došlo moje vrijeme da odem u mirovinu, nemam energije.
A što se tiče umirovljena općenito, to je nešto lijepo kada čovjek ode u mirovinu. Nekada su ljudi jedva čekali da dočekaju mirovinu, danas ju jako teško mogu dočekati, jel pretežito moraju otići, firme propadaju i sve je veća nezaposlenost. Govori se da mi stariji moramo otići u mirovinu da bi oslobodili radno mjesto mladoj osobi.
Dali se je neko zaposlio na vaše radno mjesto, poslije vas?
(stavovi okoline u svezi umirovljenja)
Nije nitko, to su izgleda sve laži. Zdravstvene ustanove nemaju dozvolu, dopusnicu da zapošljavaju nove osobe. Moj posao se raspodijelio između mojih kolega.
Poznajem dosta osoba koje su morale otići u mirovinu, zapravo pun je grad, svi to jako teško podnose, nezadovoljni su, ljudi bi htjeli raditi.
(stav nezadovoljstva u svezi umirovljenja, te želja za daljnjim radom)
Mislim da je to jako loše, što ljudi poslije šezdesete godine moraju otići u mirovinu, ljudi koji su vrijedni i koji znaju raditi u toj dobi su zapravo najiskusniji i jako vrijedni, a da ni ne kažem koliko možemo puno znanja prenesti na mlade.
Pitanja koja govore o osjećajima u svezi umirovljenja
3. i 4.
(osjećaji koji govore o prilagodbi na umirovljenje)
Teško mi je još reći, da li sam se prilagodila tek je prošlo devet mjeseci. Teško mi je, u početku sam bila zadovoljna zato što ću provoditi više vremena doma, sa svojima. Nedostaju mi moje kolegice i druženje sa njima. Kada sam radila, kretala sam se više među ljudima i sad se krećem, ali nedostaju mi obaveze.
(osjećaj nezadovoljstva sa umirovljenjem)
Nisam zadovoljna sa umirovljenjem, mislim da mogu još puno doprinijet, bolesnicima i radnoj okolini.
(osjećaj straha u svezi umirovljenja)
Malo me je sad i strah, pošto imam dvoje nezaposlene djece,  da li će se oni ikada zaposliti. Da li ću ih ja uspjeti financirati, sa svojom bijednom mirovinom, ali na svu sreći imama muža koji radi i dobro zarađuje. Radila sam toliki niz godina, i sad sam spala na ovako mizernu mirovinu.
(razlozi nezadovoljstva sa mirovinom, i čimbenici koji određuju zadovoljstvo)
Nezadovoljna sam, nedostaje mi moj krug ljudi sa kojim sam radila. Mislim da muškarci i žene jednako podnose odlazak u mirovinu, bila to prijevremena ili redovna mirovina. Sve ovisi definitivno o financijama, o razini prihoda.
Definitivno jedan od loših aspekata su manji prihodi, sad imama puno više vremena, a nemam novca, a onda sam imala novaca, a nisam imala vremena.
Pitanja koje govore o procesu prilagođavanja
5.,6. i 7.
(proces prilagodbe na umirovljenje)
Polako počinjem biti jako zadovoljna, učlanila sam se u Udrugu umirovljenika, cijelo vrijeme se družimo. Sad planiram se učlaniti u Ligu protiv raka, i raditi humanitarno, to mi je uvijek bio i životni cilj da pomažem.
Polako si počinjem ispunjavati svoje želje, jedna od njih je da si uredim svoj vrt i da počnem uzgajati povrće i sadit cvijeće, to mi je oduvijek bila želja.
U početku mi je nedostajalo slobodnog vremena, nisam stigla ništa i pitala sam se kako sam sve stizala kada sam radila. Ulijenila sam se, no sad i više provodim vremena sa svojom obitelji, cijelo vrijeme nekuda putujemo. Imam sada sigurno više vremena, i znam da ću ga dobro iskoristi, uskoro ću postati baka.
Puno čitam i to jedan od želja koje sam dugo čekala, da si mogu ispuniti.
(osjećaji koji govore o procesu prilagodbe na umirovljenje, te način kako olakšati proces prilagodbe)
Kada se prisjetim sebe prije godinu dana, osjećala bih se jako zbunjeno i izgubljeno, na samu pomisao da moram ići u mirovinu. Puno emocija je prolazilo kroz mene, od ljutnje, straha, bijesa, pa sve do sreći i zadovoljstva. Puno sam pričala sa svojim kolegicama i još uvijek održavam kontakte sa njima, one su mene spasile.
Bilo bi najbolje kada bi starije osobe koje trebaju ići u mirovinu, bile savjetovane od stručne osobe, i kada bi se svima koji žele raditi ponudilo da rade, pa barem i jednom tjedno po par sati. To bi bio jako veliki doprinos ustanovi, i samoj osobi.
Bitno je za zdravlje održavati dobre socijalne kontakte, to nas zapravo čini sretnima. Moramo se kretati i družiti.
Pozitivni aspekti

Više vremena providim sa svojom obitelji
Imama više vremena za sebe, čitam knjige, a i veseli me humanitaran rad.
Negativni aspekti

Nedostaju mi društveni kontakti koje sam imala prije, a i volim svoju profesiju medicinske sestre, koja mi nedostaje. Egzistencijalni problemi…
Definitivno jedan od loših aspekata su manji prihodi, sad imama puno više vremena, a nemam novca, a onda sam imala novaca, a nisam imala vremena.


Tabela 2. Prikaz određivanja kodirane jedinice iz odgovora ispitanika
VRSTA PITANJA
PITANJE
ODGOVORI
Pitanja koje govore o stavovima u svezi umirovljenja
1. i 2.
( nezadovoljstvo u svezi sa mirovinom, ogorčenost)
Morao sam otići u mirovinu, evo to vam iskreno govorim. HŽ (Hrvatske željeznice) se je počeo raspadati, svi mi stari smo dobili ponudu, da odemo u prijevremenu mirovinu i da uzmemo otpremninu. Nisam imao druge, želio sam ostati raditi, volim raditi, stvarao sam puno u toj firmi, a riješili su me se, na jako podli način.
Riješili na podli način?
Da nisam otišao u mirovinu, za koji mjesec bi me prebacili da odem raditi u Rijeku. Putovati iz Bjelovara u Rijeku, to je jako daleko. I onda sam morao pristati u svoju korist, da što bez bolnije odem u mirovinu.
(stav nezadovoljstva u svezi umirovljenja, te želja za daljnjim radom)
Moji stavovi su jako loši, ići u mirovinu, pa zdrav sam »Hvala Bogu«, mogu još puno raditi, znam da sam dobar radnik, ali jednostavno mi je to bio sam jedini izbor.
Pa da li ste se pokušali negdje drugdje zaposliti?
Nisam pokušavao, imama 63 godine starosti i tko bi me zaposlio, ali radim u fušu (na crno), nađem si posla.
Da su mi barem dozvolili da radim još par godina do mirovine, onda bi otišao mirno u mirovinu.
(situacija ostalih radnika, okoline u svezi umirovljenja)
Moje kolege su također imali sličnu situaciju kao i ja. Morali su ajmo reći, prodati državi svoje radno mjesto, koje više ne postoji, na kojem nitko ne radi. Ja sam imao tu sreću što sam barem ispuni uvjete za prijevremenu mirovinu, znam dosta kolega koji su otišli uzeli otpremninu, a moraju još 20 godina raditi. Pa gdje će se oni zaposliti?
Pitanja koja govore o osjećajima u svezi umirovljenja
3. i 4.
(osjećaji koji govore o prilagodbi na umirovljenje)
Moji osjećaji, ne sjećam se kada me je netko pitao kako se osjećam, a pogotovo u svezi mojeg umirovljenja. Definitivno osjećam bijes, zato što sam morao otići, to je zapravo tužno, što se dešava kod nas.
Šta se dešava?
Ma, država gasi radna mjesta, tjera ljude u mirovinu, ali opet mislim, da je to dobro, da je to dobro za boljitak, za budućnost, oni valjda znaju šta rade. Ako je to jedini način da se izvučemo iz krize, onda ih podržavam.
(osjećaj manje vrijednosti)
Mislim da  me ljudi manje trebaju i manje poštuju, osjećam se manje vrjednijim.
Zašto se osjećate manje vrjednijim?
(osjećaj nepoštovanja okoline)
Mislim da me moja okolina manje poštuju, manje zarađujem, manje sam koristan, voli bih više raditi. Još uvijek znam raditi, i zdrav sam, puno sam znoja ostavio u toj firmi.
Mislim da žene lakše podnose odlazak u mirovinu, one i onako kuhaju, spremaju, čiste po kući, pa si onda i mogu naći više zanimacija nego mi muški. Muškima je teže, mi imamo potrebu da se istišćemo, da pokazujemo našu moć.
Pitanja koje govore o procesu prilagođavanja
5.,6. i 7.
 (stav nezadovoljstva u svezi umirovljenja, te želja za daljnjim radom)
Nisam zadovoljan sa ulogom umirovljenika, da sam barem mogao još ostati raditi u firmi, volim raditi, volim se družiti sa kolegama. To je stres, otići prije u mirovinu, a želio sam još raditi.
(procesu prilagodbe na umirovljenje)
Svoje slobodno vrijem, iskorištavam kvalitetno. Imama troje djece svi rade, oni nemaju vremena za obavljanje, popravaka po svojim kućama, pa to pretežito obavljam ja. Idem u ribolov, kada god stignem, sad je hladno pa ne idem, mislim da sam išao više u ribolov kada sam radio imao sam više novaca, ribolov je skup. Vozim bicikl, moram ga voziti , operirao sam  koljena i tako održavam stabilnost u nogama.
Želja mi je i to si budem ispunio da naučim raditi na kompjuteru i upišem tečaj engleskog jezika, vi mladi sve to znadete puno bolje nego mi stariji.
(želja za daljnjim radom)
Mislim da mirovine ne bi trebale ni postojati, tko je god sposoban da radi, neka radi dokle god može. Ja sam stariji čovjek, možda tako izgledam, ali iznutra se osjećam kao i prije trideset godina, dobro malo sam zaboravan, ali zdrav sam i tako želim ostati. 
Teško mi je reći šta se treba napravit da se olakša, odlazak u mirovinu. Po sebi sudeći, prvo neka se omogući svima da rade do 65. godina i da odu dostojno, a ne da se osjećaju kao ja, manje vrijednim i odbačenim.
Pozitivni aspekti

Više vremena se provodi kod kuće
Budem si ispuni svoje želje, a to je da naučim strani jezik i da naučim raditi na računalu
Negativni aspekti

Manje zarađujem, manje prihoda,
Gubitak kontakata sa kolegama, i rad u profesiji.
Nerazumijevanje okoline, osjećaš se manje važnijim, ne stvaraš ništa.


Ni komentarjev:

Objavite komentar

Naročite se na: Objave (Atom)